BOGIČEVIĆ, MIODRAG: KNJIŽEVNOST I POLITIKA
SKLAD I PROTIVRJEČJA U DJELU HASANA KIKIĆA
Sarajevo: Oslobođenje, 1986

Citat 1: str. 49-50
Tu se sada otvara jedna protivrječnost i u slučaju Kikićevom: između njegovih pogleda na literaturu i njegove literature. Ne radi se tu toliko, dakle, o ideološkim pitanjima, mada donekle jeste i to, nego o književno teorijskim i praktičnim literarnim opredjeljenjima jednog vremena. U izvjesnom smislu to je jedna od projekcija zbivanja na tzv. književnoj ljevici i problematike u vezi s tim, u ovom slučaju na našem, bosansko-hercegovačkom tlu. Kikić je u svojim tekstovima, naime, zastupao i ideje tzv. “napredne literature”, u stvari one koju nazivamo socijalnom i tendencioznom.U Kikićevim člancima o književnosti, ne naročito zasnovanim u teorijskom smislu ali zanimljivim i indikativnim, tako se nalaze i neposredni odjeci Harkovskog kongresa pisaca, koji je, kao što je poznato, proklamovao ne samo tendencionu književnost nego Buharinovim referatom vodio socijalističkom realizmu kao dogmatskom umjetničkom opredjeljenju, nalazeći kontekst literature u jednodimenzionalnosti pozitivnih junaka prema negativnim, tom clair-obscureu sadržine kao primata. Poistovječivanje partijske pripadnosti i književnog stvaranja vodilo je takvim dogmatskim pojednostavljenjima, a ona su nalazila odjeka i kod nas. Međutim, u Kikićevom primjeru to je bila protivrječnost njegovih opštih pogleda na literaturu i same njegove literature, a i pojedinih teorijskih ideja. Ako je svojim člancima o književnosti i zastupao teze o socijalnoj literaturi o tendenciji, o angažovanosti umjetnika u dnevno-političkom i ideološkom smislu, svojim književnim djelom Kikić je kazivao drugačija određenja: vođena umjetničkom logikom, cjelovitim osjećanjem čovjekove problematike i kompleksnijom vizijom svijeta. Polazeći od ubogog i zaostalog života čovjeka bosanskog sela, njegove pritisnutosti socijalnim i političkim zlima, nije se zadovoljavao deklarativnim odnosom nego je sezao dublje u predjele ljudske egzistencije, onoj što se iskazuje kao šire i univerzalnije. Činio je to na svoj poseban umjetnički način. Polazeći od svog grdačačkog i posavskog ambijenta, Kikić je osjećao cjelinu čovjekovog svijeta, njegove nade i snove o sreći mnogo dublje i više od polaznih zavičajnih prostora.

Citat 2: str. 56
Osnova Kikićevog književnog rada je u smionom i nekonvencionalnom hvatanju u koštac upravo sa savremenom problematikom, onim što je oko njega još uzavreo život, prema čemu se još ne mogu lako uspostaviti vremenska distanca i potpuniji odnos. Kikić je tu distancu nakoknađivao svojom umjetničkom originalnom snagom, nalazeći i naglašenosti emocije, ekspresivnosti izraza i potenciranju suprotnosti ona stvaralačka rješenja koja prevazilaze povremene opasnosti površinske deskripcije, tendenciozne naracije i ostalih oblika drugog umjetničkog reda. Kikić je imao osjećanje vrijednosti i mjere, omogućeno nesvakidašnjim darom, pa je, uprkos proklamovanim načelima tendenciozne literature, koja su se dijelom odražavala upravo u toj naglašenoj problematici savremenosti i njenoj socijalnoj dimenziji, konačno ipak nalazio ono što je duboko njegovo, lično i subjektivno, neponovljivo i do tada u bosansko-hercegovačkoj prozi nepoznato. Tako Kikićeva umjetnost može da se ocijeni kao nova i originalna jer je savlađivala kanone dotadašnje realističke proze, njenu spoljašnju opservaciju, njen kritički realizam, koji je sam Kikić podvrgao kritici, znajući, u isti mah, da su najbolji pisci i u takvom načinu nalazili mogućnosti dubljih prodora, ističući upravo primjer Balzaka. Baviti se savremenošću, i to uz pretpostavljene apriorne teorijske sheme, a ujedno prevazilaziti efemernost sopstvenog vremena projekcija dalekosežnijeg značenja, kao i sopstvene teorijske granice autentičnim subjektivizmom umjetnika – takođe je oznaka Kikića kao umjetnika i revolucionara. Moglo bi se tim povodom reći da je i Kikićev literarni prosede na određen način revolucionaran u kontekstu tadašnje i docnije bosansko-hercegovačke proze, sa inovacijama i smjelim prodorima koji su tu ranije bili nepoznati.
[Idi na vrh]