KULENOVIĆ, SKENDER: UZ ČETVRTU GODIŠNJICU
SMRTI HASANA KIKIĆA
Pregled, 1946

Citat 1: str. 146

Početkom mjeseca maja 1942 godine, jedna četnička trojka ubila je iz zasjede Hasana Kikića kada je ispod planine Čemernice u pratnji jednog kurira išao iz sela Agića u Skender-Vakuf.
Vijest se odmah proširila po oslobođenim krajiškim selima i brzo doprla i u gradove, u kojima se još jedino držao neprijatelj. Mnogog i mnogog borca i domaćina, koji su za ta četiri mjeseca, koliko je bio među partizanima, upoznali Hasana Kikića kao borca i čovjeka, ne znajući šta je to književnik i književnost – obuzela je na tu vijest duboka tuga, iako je u to vrijeme smrt postala tako obična. A vidio sam kako je mnogim rukovodiocima, i onima koji su ga poznavali lično i onima koji su ga znali samo iz njegovih književnih djela, na tu vijest, pa i kasnije, na riječ o njemu, počela da se kupi suza u oku, a mahom su to bili ljudi tvrdi, suzama nepodatni. Ono što je u književnom djelu Hasana Kikića vrijedno, ostaje naše, i to nam niko ne može uništiti. Ali smo tugovali za onim, što Hasan Kikić nije dao, a što bi – svi su znaci govorili – bilo i obimnije i jače, i još više naše.